Apolon
Samo grud i tobolac obznanjuju boga Apolona
torzo mramorov što mu još jedino ogoljava
ruku, izlomljenu kao držak koplja
koji obdjelava prazninu u parčića što se svade
i ponaosob svaki dio (što smiješi se iznutar sopstva)
čuva svoj ponos u onom što nekad bješe cjelina.
Sunca zraci ludi bivaju
na tim grudima, sjenke gule
mišicu svaku iz kamena
i svaki pogled pohotljiv teži biva potom
radije nego da ostane samo žaokom slike.
Nigdje ne vidiš li krv
sve je uloženo, sve je na kocki i još više
divovskom mjerom po kojoj bozi znaju granice im
Krit se već smije, krila se Ikarova
iz voska preobrazuju u toplu svjetlost
Olimp je založen isto, ljepota mu sama
(barem ona jedva nam znana)
u najboljem našem hvatu, skinuta s nebesa
u nekoliko zvonkih tonova
Artemida
Nikada više tijela takva ne bi na danju svjetlu
kakvo bješe u Artemide, u uzdizanju
pravo iz gungule bitke
dok ju je napuštala. Njeno tijelo iskrsava. Tvrdeći
se u talasanju -
nabora na njenoj tunici i međ njima
Izbočina tkanine pod njenim grudima
činila je mermer mekanim i tečnim
(krv ne lipti, samo je pobjeda važna, sve je ulog)
Koljeno joj dodiruje psa što se bori pored nje
blago
koljeno što svako drugo
postiđuje
i koljeno što se savršeno nastavlja u list
- sve je kao isklesano, sandala kojom
stavlja svoju nogu na pokorena neprijatelja
gazeći ga
Kill Bill, u izvedbi bogova (Holivud u Raju)
Torza izokrenutih u obrtu divnom
gdje svaka jamica dahće za udisaj
poput ljepote i ozljede što joj čini mir
Asterija
Šaka je popravljena. Ruci nedostaje rame
Koljeno tjera sumnjičavog sobom. Sve je
impulsivno. Čak i pukotine djelaju
Bog se pojavljuje na pozorju
tako da džinovi padnu. Sve luči ljepotu
u tome času. Boginje grabe heroje
njihovom kosom i prevrću ih kao drveta
zemna. Besmrtnost
se ukida. Mermer je u stanju uzbune.
Hekatina majka, Letina sestra
polaže glavu idućeg heroja nisko
Sve je uzburkano, karlica i halja.
Od mača samo pritisak ostaje
sve ostalo nedostaje, u razmaku, djeliću
Pa ipak koliko gigabajta leži u ovome frizu, šta
gorostasna ostava mora da skrije u ovom kamu čak
i kad nepostojana oštrica
sa sjajem besmrtnosti
još uvijek održava bogove vječnim.
Preveo Radomir D. Mitrić
Slika Deloski bogovi, Feidije, Atika, 420. godina prije Hrista
Leta, krajnja lijevo, Artemida do nje, Apolon sjedi na stijeni, Asterija krajnja desno.
Dostupna na sajtu Theoi
